utorak, 23. veljače 2016.

Prevoditeljske osobine i vještine

Koncentracija. Potreban je visok stupanj koncentracije za prevođenje dok druge osobe hodaju, pričaju i gestikuliraju u njihovoj blizini.

Kulturalna osjetljivost. Prepoznavanje kulturalnih razlika i očekivanja osoba u komunikaciji je od velike važnosti zbog različite interpretacija jedne informacije u različitim kulturama i sredinama.

Preciznost. Važno je pravilno upotrebljavati termine kada se radi o nijansama i pronaći ekvivalentne izraze. Preciznost posebno dolazi do izražaja u stresnim situacijama vezanim uz rokove, ali i brze govornike.

Dosljednost. Korištenje prijevoda izraza svaki put se on pojavljuje u istom značenju je odlika dobro prevedenog teksta.

Vještina slušanja. Vješto percipiranje nijansi u govoru/tekstu svakako pomaže u tumačenju istog radi boljeg razumijevanja publike.

Vještina u govoru. Prevoditelji moraju znati dobro artikulirati i sročiti rečenice radi publike, što pomaže i u dogovaranju poslova i održavanju kontakata.

Vještina istraživanja. Istraživanje je jedna od osnova prevoditeljstva koja dovodi do ispravnih izraza i pravilno upotrebljene terminologije.


utorak, 16. veljače 2016.

Prevoditelji i sudski tumači - opis posla Global Link d.o.o.

Prevoditelji i sudski tumači prenose informacije iz jednog jezika u drugi te mogu prevoditi i usmeno i pismeno. Sudski tumači su prevoditelji koji imaju mogućnost pružanja usluge ovjerenog prijevoda.

Prevoditelji i sudski tumači su općenito zaduženi za sljedeće:

• Pronalaziti odgovarajuće koncepte iz izvornog u ciljanom jeziku
• Analizirati i pohraniti vokabular u tekstovima odgovarajućeg konteksta (pravni, ekonomski, tehnički) za buduću upotrebu
• Služiti se s barem dva jezika na visokoj razini
• Stilski i ispravno prenijeti izvorni tekst
• Poštivati rokove
• Precizno, jasno i brzo usmeno prevoditi



Prevoditelji i sudski tumači olakšavaju komunikaciju među govornicima različitih jezika. Neki prevoditelji i tumači prevode i pismeno i usmeno, iako se ta dva načina uvelike razlikuju. Za razliku od prevoditelja, sudski tumači pružaju usluge službenog prijevoda koji se predaje službenom tijelu ili se usmeno izvodi pred istim.

Prevoditelji koji se bave usmenim prevođenjem prenose informacije u drugi jezik, a njegov cilj je da publika sluša prijevod kao da ga drži sam govornik. Obično su to govornici sa iznimnim znanjem oba jezika jer često trebaju mijenjati ulogu izvornog i ciljanog jezika obzirom na posredovanje između govornika različitih jezika.

Tri su vrste usmenog prevođenja: simultano, konsekutivno i šaptano.

Simultani prevoditelji počinju prevoditi tek kada su razumjeli opće značenje rečenice. Prevoditelj treba slušati i govoriti istovremeno dok govornik govori što zahtjeva visok stupanj koncentriranosti. Zato simultano prevođenje obično rade dva prevoditelja, svaki po 15 do 30 minuta. Također, potrebno je poznavati tematiku što omogućava lakše predviđanje ostatka rečenice.

Konsekutivni prevoditelji počinju prevoditi tek nakon nekoliko rečenica. Prevoditelji najčešće bilježe informacije na sebi svojstven način, te zatim prevode kada govornik napravi pauzu.

Šaptano prevođenje je kad prevoditelji sjede blizu slušatelja te potiho simultano (šaptano) prevode.

Prevoditelji pisanih tekstova se bave prenošenjem značenja iz jednog jezika u drugi. Cilj je da dokument bude istovjetan izvorniku stilom i značenjem. Uz preciznost prilikom iznošenja ideja i činjenica, prevoditelj mora paziti da jezična i značenjska struktura bude u duhu jezika. U to ulaze i kulturološke značajke i izrazi specifični za svaki jezik pojedinačno.

Prevoditelji moraju razumijeti izvorni jezik, a najčešće prevode na svoj materinji jezik. Svi prijevodi prolaze kroz detaljni proces provjere prije isporuke.

U prevođenju ove vrste se često koriste prevoditeljski alati (CAT) pomoću kojih se koriste koriste jednaki izrazi kroz cijeli tekst. Ovi alati omogućuju učinkovitiji rad i kvalitetne rezultate.

Prevoditeljske usluge su tražene za sve tematike pa se stoga mnogi prevoditelji specijaliziraju za jednu ili više grana.

Primjeri prevoditelja i sudskih tumača:

Prevoditelji koji prate klijenta usmeno prevode tijekom boravka klijenta u državi radi omogućavanja nesmetane komunikacije primjerice na sastancima, službenim posjetama i dr. Ovaj posao često zahtjeva putovanja, a prevodi se u službenom i neslužbenom okruženju.

Prevoditelji u zdravstvu i medicini najčešće pismeno prevode različite studije, brošure, nalaze, povijesti bolesti i slične dokumente. Po potrebi odlaze u bolnicu olakšavajući komunikaciju pacijenta s medicinskim osobljem. Potrebno je detaljno poznavanje medicinske terminologije i izraza na oba jezika, ali se i držati pravila povjerljivosti i etike.


Sudski tumači na sudu obično usmeno prevode saslušanja, ročišta, izlaganja i suđenja, te pomažu urazumijevanju onim osobama koje ne razumiju hrvatski dovoljno dobro. Kadkad je potrebno usmeno prevođenje pisanog dokumenta i iz navedenih razloga je važno iznimno poznavanje pravne terminologije i izraza na oba jezika.

Književni prevoditelji pismeno prevode novinske članke, knjige, poeziju i kratke priče za što je veoma važna osjetljivost prevoditelja na nijanse, stil i skrivene poruke u djelu. Često se prevodi u suradnji s piscima kako bi prijevod što bolje odgovarao kulturnim obilježjima izvornog djela.

Lokalizacija je postupak prilagođavanja proizvoda ili usluge drugom kulturnom području do te mjere da se ciljanim kupcima može činiti da je izvorno iz njihove zemlje. Prevoditelji koji obavljaju lokalizaciju trebaju dobro poznavati oba jezika, ali i tehničke informacije i kulturne značajke ciljanih kupaca. Primjeri lokalizacije: prilagođavanje internetskih stranica, softvera, marketinških materijala, korisničkih uputa, i dr.

utorak, 9. veljače 2016.

Simultano i konsekutivno prevođenje

Prevoditelji koji se bave usmenim prevođenjem prenose informacije u drugi jezik, a njegov cilj je da publika sluša prijevod kao da ga drži sam govornik. Obično su to govornici sa iznimnim znanjem oba jezika jer često trebaju mijenjati ulogu izvornog i ciljanog jezika obzirom na posredovanje između govornika različitih jezika. Tri su vrste usmenog prevođenja: simultano, konsekutivno i šaptano.

Simultano:
Simultani prevoditelji počinju prevoditi tek kada su razumjeli opće značenje rečenice. Prevoditelj treba slušati i govoriti istovremeno dok govornik govori što zahtjeva visok stupanj koncentriranosti. Zato simultano prevođenje obično rade dva prevoditelja, svaki po 15 do 30 minuta. Također, potrebno je poznavati tematiku što omogućava lakše predviđanje ostatka rečenice.

Konsekutivno:
Konsekutivni prevoditelji počinju prevoditi tek nakon nekoliko rečenica. Prevoditelji najčešće bilježe informacije na sebi svojstven način, te zatim prevode kada govornik napravi pauzu.

Šaptano:
Prevoditelji sjede blizu slušatelja te potiho simultano prevode.

ponedjeljak, 1. veljače 2016.

Opis posla prevoditelja englesko hrvatskog

Prevoditelji i sudski tumači prenose informacije iz jednog jezika u drugi te mogu prevoditi i usmeno i pismeno. Sudski tumači su prevoditelji koji imaju mogućnost pružanja usluge ovjerenog prijevoda.

Prevoditelji i sudski tumači su općenito zaduženi za sljedeće:

• Pronalaziti odgovarajuće koncepte iz izvornog u ciljanom jeziku
• Analizirati i pohraniti vokabular u tekstovima odgovarajućeg konteksta (pravni, ekonomski, tehnički) za buduću upotrebu
• Služiti se s barem dva jezika na visokoj razini
• Stilski i ispravno prenijeti izvorni tekst
• Poštivati rokove
• Precizno, jasno i brzo usmeno prevoditi


Prevoditelji i sudski tumači olakšavaju komunikaciju među govornicima različitih jezika. Neki prevoditelji i tumači prevode i pismeno i usmeno, iako se ta dva načina uvelike razlikuju. Za razliku od prevoditelja, sudski tumači pružaju usluge službenog prijevoda koji se predaje službenom tijelu ili se usmeno izvodi pred istim.

Prevoditelji koji se bave usmenim prevođenjem prenose informacije u drugi jezik, a njegov cilj je da publika sluša prijevod kao da ga drži sam govornik. Obično su to govornici sa iznimnim znanjem oba jezika jer često trebaju mijenjati ulogu izvornog i ciljanog jezika obzirom na posredovanje između govornika različitih jezika.

Tri su vrste usmenog prevođenja: simultano, konsekutivno i šaptano.

Simultani prevoditelji počinju prevoditi tek kada su razumjeli opće značenje rečenice. Prevoditelj treba slušati i govoriti istovremeno dok govornik govori što zahtjeva visok stupanj koncentriranosti. Zato simultano prevođenje obično rade dva prevoditelja, svaki po 15 do 30 minuta. Također, potrebno je poznavati tematiku što omogućava lakše predviđanje ostatka rečenice.

Konsekutivni prevoditelji počinju prevoditi tek nakon nekoliko rečenica. Prevoditelji najčešće bilježe informacije na sebi svojstven način, te zatim prevode kada govornik napravi pauzu.

Šaptano prevođenje je kad prevoditelji sjede blizu slušatelja te potiho simultano (šaptano) prevode.

Prevoditelji pisanih tekstova se bave prenošenjem značenja iz jednog jezika u drugi. Cilj je da dokument bude istovjetan izvorniku stilom i značenjem. Uz preciznost prilikom iznošenja ideja i činjenica, prevoditelj mora paziti da jezična i značenjska struktura bude u duhu jezika. U to ulaze i kulturološke značajke i izrazi specifični za svaki jezik pojedinačno.

Prevoditelji moraju razumijeti izvorni jezik, a najčešće prevode na svoj materinji jezik. Svi prijevodi prolaze kroz detaljni proces provjere prije isporuke.

U prevođenju ove vrste se često koriste prevoditeljski alati (CAT) pomoću kojih se koriste koriste jednaki izrazi kroz cijeli tekst. Ovi alati omogućuju učinkovitiji rad i kvalitetne rezultate.

Prevoditeljske usluge su tražene za sve tematike pa se stoga mnogi prevoditelji specijaliziraju za jednu ili više grana.

Primjeri prevoditelja i sudskih tumača:

Prevoditelji koji prate klijenta usmeno prevode tijekom boravka klijenta u državi radi omogućavanja nesmetane komunikacije primjerice na sastancima, službenim posjetama i dr. Ovaj posao često zahtjeva putovanja, a prevodi se u službenom i neslužbenom okruženju.

Prevoditelji u zdravstvu i medicini najčešće pismeno prevode različite studije, brošure, nalaze, povijesti bolesti i slične dokumente. Po potrebi odlaze u bolnicu olakšavajući komunikaciju pacijenta s medicinskim osobljem. Potrebno je detaljno poznavanje medicinske terminologije i izraza na oba jezika, ali se i držati pravila povjerljivosti i etike.