Koliko je jezik star?

Procjenjuje se da se jezik pojavio oko 100.000. godine prije Krista kada je i današnji homo sapiens imao dovoljno razvijenu lubanju (tj. mozak) i govorne organe. Naravno, ovo je pružilo samo mogućnost za razvoj jezika, ali možemo vjerovati da je već i tada poćela neka najosnovnija vrsta glasovne komunikacije.

Koji su najstariji oblici pisanog jezika?

Najstariji oblici danas poznatih pisanih jezika su ili sumerski ili egipatski, obzirom da su oba razvila pismo u obliku piktograma ili runa još oko 3200. godine prije Krista. Što se tiče danas korištenih jezika, najstarijima se smatraju kineski, ali i starogrčki, koji su se u svojim prvim pisanim oblicima pojavili oko 1500. godine prije Krista.

Jesu li svi jezici bili i u pisanom obliku?

Nisu. Istraživanja govore da je već spomenute 3200. godine prije Krista bilo mnogo jezika osim sumerskog ili egipatskog, od kojih mnogi nikada nisu imali svoju pisanu varijantu. Primjerice, albanski se prvi puta spominje u prvom stoljeću naše ere (iako je prema arheološkim istraživanjima dokazano da je taj narod mnogo stariji), ali je prvi puta zapisan tek prije oko 500 godina.

Kada su se pojavili prevoditelji?

Prvi koji su pružali usluge prevođenja najčešće su to činili prilikom sukoba, ratova, ali i trgovine i posjete stranih delegacija. Prvobitno su to naravno bili usmeni prijevodi, ali kasnije i pismeni prijevodi koji su često uključivali ugovore, sporazume i sl. U Sredozemlju se smatra da su posredovali u sukobu Babilonskog carstva i Sumerana oko 3. stoljeća prije Krista, a u Kini su pomogli dinastiji Zhou da širi svoju ideologiju još u 10. stoljeću prije Krista.

U kojim povjesnim razdobljima su prevoditelji imali najveću ulogu?

Tri se povijesna razdoblja odlikuju velikom ulogom prevoditelja na području Sredozemlja. Prvo se odnosi na prevođenje grčkih djela na latinski za vrijeme Rimskog carstva kada se prevodilo sve od književnosti do znanosti. Dok je u Europi vladalo mračno doba sva velika djela, a pogotovo znanstvena, su prevođena s grčkog, sirijskog, perzijskog i drugih na arapski jezik. Treće veliko razdoblje se odnosi na prevođenje znanja arapskih znanstvenika i mislilaca na europske jezike čime je europski kontinent ušao u renesansu.

Prijevod CV-a i diploma

 Prijevod je složen proizvod na čijem ostvarenju rade pažljivo odabrani jezični stručnjaci.

Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji donosi za građane Hrvatske niz prava i mogućnosti, kao što su pravo na život, obrazovanje i poslovanje u bilo kojoj zemlji Unije.
Podnosite li prijavu za posao ili školovanje u inozemstvu, prezentirajte svoje znanje i vještine na najbolji mogući način na stranom jeziku i osigurajte prvi dojam koji će Vam omogućiti prednost već u početnoj fazi. Prema potrebi, životopise i ostalu pripadajuću dokumentaciju ovjeravamo žigom sudskog tumača.

Prijevodna memorija

Prevođenjem su se izvorno bavili bilingvalni pojedinci sa znanjima o specijaliziranim temama. To su uglavnom bili profesionalci koji su se prevođenjem o svojim temama interesa bavili kao sporednom djelatnošću. Liječnici su prevodili medicinske tekstove, akademici su prevodili književne tekstove itd.
Kasnije, profesionalizacija prevoditeljstva kao djelatnosti dobila je veliki poticaj u 90im godinama prošlog stoljeća nakon digitalne revolucije, koja je u prevođenju omogućila razvoj brojnih tehnologija i prevoditeljskih alata koji olakšavaju i poboljšavaju kvalitetu prevođenja. Jedan od najvažnijih takvih alata su prijevodne memorije (translation memories – TM). Osim što prevoditelju omogućava veću produktivnost, brži rad i manje vremena posvećenog istraživanju teme, prijevodne memorije omogućavaju dosljednost i ujednačenost teksta i terminologije, ne samo kroz unutarnju dosljednost kroz jedan prijevod, već i kroz čitav niz tematski povezanih tekstova.
Prijevodna memorija je lingvistička baza podataka koja kontinuirano pohranjuje prijevode prevoditelja dok radi, kako bi ih mogao iskoristiti za neku buduću uporabu. U neku ruku, ona je nusproizvod stvarnog procesa prevođenja teksta.
Njena je svrha omogućiti prevoditeljima korištenje prethodnih prijevoda slične ili iste tematike. Temelji se na sofisticiranoj bazi podataka koja „pamti“ što je prevoditelj ranije preveo te rabi to znanje kako bi olakšala prevoditelju prevođenje budućih tekstova.
Bez prijevodnih memorija koje pohranjuju sadržaj za buduću ponovnu uporabu, prevoditelj bi morao stalno ponovno prevoditi iste rečenice. To može usporiti proces prevođenja te ugroziti i kvalitetu prevoditeljeva rada.
Prijevodne memorije temelje se na konceptu izvorne rečenice i ciljne rečenice. Kako prevoditelj prevodi segmente teksta ili rečenice, tako se one u parovima izvornika i prijevoda pohranjuju u prijevodnu memoriju. Kasnije, ako se u tekstu pojavi slična ili identična rečenica, prijevodna je memorija prepozna i izvuče iz svoje baze podataka pohranjeni odgovarajući prijevod.
Kad prijevodni alat s prijevodnom memorijom naiđe na novi segment teksta, pretražuje kroz bazu podataka i traži slične segmente. Svakom potencijalnom unosu dodjeljuje postotak sličnosti s neprevedenim segmentom te prevoditelju prikazuje rezultate koji su iznad određenog praga sličnosti. Primjerice, segment iz prijevodne memorije koji se prikazuje s 99% sličnosti najvjerojatnije je identičan neprevedenom segmentu, s potencijalnim razlikama tek u velikim i malim slovima ili interpunkciji. Segment s 65% sličnosti najvjerojatnije ima tek neke slične fraze ili dijelove rečenice te zahtijeva značajne izmjene u prijevodu. Takvi se rezultati koji djelomično odgovaraju potrebnom segmentu nazivaju „fuzzy matches“. Njih prevoditelj treba pregledati i izmijeniti po potrebi, no ipak su od pomoći jer segment ne treba u potpunosti prevoditi od početka. Dok prevoditelj prolazi kroz izvorni dokument, prijevodna memorija nudi odgovarajuće prijevode („matches“) kao potencijalne odgovarajuće prijevode. Prevoditelj može prihvatiti ili ručno podesiti predložene prijevode. Rečenice bez odgovarajućih prijevoda prevoditelj će prevesti od početka. Nakon potvrde prijevoda i ti će se prijevodi pohraniti u prijevodnu memoriju za kasniju, ponovnu uporabu.
Ono što je bitno napomenuti je da je prevoditelj ključan u tom procesu. On mora pregledavati i potvrditi da ponuđeni prijevod zaista odgovara kontekstu i značenju izvornog segmenta ili rečenice koja se prevodi.
Postavljanju prijevodne memorije od koristi potrebno je vrijeme i velika količina prevedenog teksta. No za samo građenje baze podataka nije potreban nikakav dodatni rad. Prijevodna memorija raste dok prevoditelj prevodi.